Mentorski program Mentalni sklop izvrsnosti

Kako funkcionira algoritam mentalnog sklopa
Naučena ponašanja
Što su mentalni parametri
Uvjerenja i obrasci u mentalnom sklopu
Kako se riješiti strahova
Opasnost poznate zone komfora
Negativno uvjetovanje mišljenjem okoline
Promjena mentalnog sklopa
Proces promjene sa afirmacijama
Kako mijenjati svoje osobine

Kakav stav njeguješ
Emocionalna gps navigacija
Samoprihvaćanje
Poistovjećivanje sa identitetom
Promjena uvjerenja
Utišaj brbljavi um
Upornost kroz prisutnost
Ljubav prema sebi
Aktivno otpuštanje
Formula u tri koraka

Algoritam mentalnog sklopa je algoritam života

Mentalni sklop je jedino što doista posjedujemo i alat kojim upravljamo životom: sve što nam se događa i sve što nam se ne događa izravan je produkt karakteristika mentalnog sklopa koji nas oblikuje, a radi po principu instaliranog programa: po unesenim postavkama izvršava naredbe koje zatim reproduciraju ponašanja. Zadane i predefinirane postavke u naučenim programima kreiraju algoritam mentalnog sklopa koji određuje kvalitetu života, percepciju i postignuća. Konstrukcija mentalnog sklopa izgrađena je na unaprijed zadanim parametrima koji se mogu mijenjati i zadavati novi, i to kod svakoga, u svakoj dobi, svakom ekonomskom i obiteljskom statusu, i u svakoj (ne)prilici života. Imamo potpunu umnu, emocionalnu i kreativnu slobodu zadati svom mentalnom sklopu nove mentalne parametre sukladno našim željama i potrebama pomoću kojih ćemo usvojiti i uvježbati životna ponašanja nužna za postizanje uspjeha za koje prije nismo imali mentalnog kapaciteta i mentalne snage za istrajati kroz proces do kraja i procesuirati sve što put uspjeha od nas traži.

Mentalni parametri

Što su mentalni parametri i što definiraju? Ne postoje dvije jednake osobe i ista okolina za sve. Svakako ima sličnosti, ali i to se kod svakoga drugačije realizira: istu će osobinu dvije osobe iskomunicirati različito: ovisno u kakvoj okolini su odrasli, sa uvjerenjima da se nešto može ili ne može, obrasce razmišljanja i ponašanja koja su usvojili, na koji način i koliko su se socijalizirali – to su mentalni parametri. Unatoč našim korijenskim karakternim osobinama, često tijekom faza odrastanja i života prevladaju osobine i obrasci ponašanja i razmišljanja bliže i dalje okoline, dok naše izvorne osobine, ono tko i kakvi doista jesmo, ostanu u sjeni. U najranijoj fazi života učimo kopirajući tuđa ponašanja primarne okoline. Replicirajući ponašanja najbližih osoba usađujemo uvjerenja i obrasce njihovog mentalnog sklopa koji se nametne izvornim osobinama i s vremenom ih nadjača. Razlog tome je primarna ljudska potreba – potreba pripadnosti ili mentalitet čopora koja ima snažnu dominaciju da preko izvornih osobina pojedinca upiše osobine okoline kako bi se pojedinac mogao uklopiti u zajednicu, a obzirom da dolaze od primarne okoline, posjeduju veliku emocionalnu težinu i zato se prihvaćaju po defaultu. Potreba za pripadanjem iskonska je i temeljna ljudska potreba zapisana u našem DNK, a temelji se na sličnosti. Čovjek da bi opstao potrebna mu je zajednica koja se stvara i funkcionira na međusobnim sličnostima jer ono što je slično ili isto – je i poznato, dakle sigurno, dok je ono drugačije nepoznato, dakle nesigurno. Sve što je nepoznato prirodno u nama aktivira nelagodu i strah zbog „neznanja“ što je na drugoj strani i što se nalazi izvan poznate i sigurne zone. Zato se najčešće ostaje u poznatom i sigurnom – no i ograničenom. Pošto je zajednica održiva isključivo na temelju sličnosti, pojedinci naučenim društvenim automatizmom uče biti isti kao drugi, isto razmišljati, isto se ponašati, živjeti općeprihvaćene društvene norme, njegovati iste vrijednosti, isto živjeti, jednako zarađivati za život, a svako iskakanje iz okvira je neprihvatljivo. Stoga nerijetko nešto, iako bolje, uspješnije i produktivnije – ali drugačije, u većoj ili manjoj mjeri nailazi na nerazumijevanje i osuđivanje okoline, što rezultira time da pojedinac najčešće sam sebe potiče, gura i motivira za uspjeh i napredak, drugim riječima, iskače iz okvira.

Promjena je odgovor na svaki problem

Obzirom na mentalne parametre koji su nas odredili i definirali kao osobe, i doveli do točke u kojoj se nalazimo, imamo mogućnost promijeniti pravila i uvesti nova. Mentalni sklop koji trenutno imamo oblikovan je prije zadanim mentalnim parametrima, no za izniman poslovni uspjeh – kao i za svaki drugi – mentalni sklop se može preinstalirati. Potrebno je definirati obrasce i životna uvjerenja koja imamo, a ne prepoznajemo kao svoja i nismo se sa njima nikada saživjeli – njima smo se samo koristili jer smo tako naučili. To se prepoznaje i određuje po osjećaju. Ako smo osjetili poriv za drugačijim i boljim, želju za velikim postignućima i drugačijim životom, a nismo postavili te ciljeve i slijedili ih, onda je definitivno vrijeme za promjenu mentalnog sklopa. Svi u danom trenutku osjete želju za promjenom na bolje i drugačije, no često ne idu za tim, a ako i pokušaju, na put im staju kriva uvjerenja i negativni stavovi o uspjehu i boljitku nametnuti od okoline. To je moment kada treba uslijediti promjena u mentalnom sklopu. Potrebno je odrediti što treba za uspjeh, koje komponente i osobine, te ih krenuti usađivati u svoj mentalni sklop. Kroz vrlo kratko vrijeme ljudi uviđaju da se dobro osjećaju sa “novim“ osobinama – jer zapravo uopće nisu nove, nego one izvorne osobine koje su cijelo vrijeme bile ovdje potisnute uvjerenjima i stavovima okoline što je moguće, a što nije.

Za rješenje problema treba prestati razmišljati na način kad je problem nastao.
Albert Einstein

Do promjene postavki u mentalnom sklopu dolazimo uviđanjem gdje smo sada, što želimo, što nas koči i drži u mjestu, koji stavovi, uvjerenja i razmišljanja nas obeshrabruju da nismo dovoljni i da se uspjeh događa drugima. Ne, ti drugi samo imaju drugačiji mentalni sklop i to je sve. Razmislite još jednom: ako mentalni sklop, ono što diktira i uvjetuje način života i postignuća, funkcionira na principu usađenih uvjerenja i naučenih obrazaca od okoline – stavova i mišljenja drugih ljudi, a ta se uvjerenja i obrasci mogu mijenjati, tada stvarno nema više ničega što može stajati na putu do uspjeha – ali onda isto tako nema ni izgovora da se nešto ne može. Sve prepreke uklanjaju se promjenom razmišljanja i slijedom toga – promjenom ponašanja. Svakom slijedećom promjenom otvaramo se ka još boljem, drugačijem, izazovnijem i jedino tako rastemo kao osobe. Presudno je ono kako i koliko mi vidimo svoje kapacitete i mogućnosti, što uvjetuje naše akcije i određuje visinu ljestvice uspjeha koju ćemo dosegnuti. Kada zadamo nove, bolje postavke svojim mentalnim kapacitetima, tada im povećavamo doseg i širimo obim njihovog djelovanja i mogućnosti podešavajući ih tako na uspjeh. Tada stav da se nešto ne može i svi strahovi projicirani iz toga više ne mogu postojati i sabotirati uspjeh.

Emocionalna gps navigacija

Uvjerenja generiraju isto takve misli, a misli upravljaju životnim iskustvima. Tek nakon toga na red dolaze emocije. One su nusprodukt misaonih obrazaca: emocije koje osjećamo direktan su i laserski precizan odgovor na misli koje mislimo. Uvjerenja i misli sazrijevaju do emocija i osjećamo se onako kako i na što mislimo. Emocije imaju svrhu samonavigiranja i ulogu emocionalne gps navigacije za što imamo dvije opcije: prihvatiti ju kao alat, naučiti koristiti se time i ubirati plodove, ili ju zanemariti i ne iskoristiti njezinu moć, što znači ne iskoristiti svoju osobnu moć. Zato postoje pozitivne i negativne emocije, odnosno emocije zbog kojih se osjećamo ili ne osjećamo dobro. Kad prihvatimo sve emocije, i pozitivne i negativne, priznamo im njihov značaj i doprinos (jer za život su potrebne i jedne i druge), počinjemo se njima navigirati kroz život i sve postaje jasnije i lakše: vodimo se emocijama – ali ovaj puta ispravno: prvo se upravlja mislima i tako se istovremeno upravlja i emocijama. Potrebno je znati procijeniti koje su misli i razmišljanja neproduktivna i štetna – isključivo po osjećaju – i vjerujući tom osjećaju. Rješenje je vrlo konkretno i logično: kad se zbog misli ne osjećamo dobro, onda nisu korisne, dobre i nisu istinite za nas; kad se osjećamo dobro od misli, tada smo u skladu sa sobom i to je ono što trebamo slijediti i čime se trebamo voditi – baš zato jer se osjećamo dobro. Posve je normalno istovremeno osjećati strah, no ukoliko ispod straha prepoznamo dobar osjećaj i želju, onda je to ispravan put. Na ovaj način uvijek znamo što je dobro za nas, a što nije, kako postupiti i kako ne postupiti. Kad to znamo, tada misli možemo mijenjati i birati – sloboda u odabiru neograničena je, a mogućnosti su beskrajne.

Rješenje jednadžbe: uvjerenja + afirmacije

Ljudi se ponašaju onako kako se osjećaju. Dovoljno je usporediti akcije i reakcije kad smo ljuti i uznemireni, i kad smo ok – ne ponašamo li se u potpunom skladu sa emocijama, kakve god bile? Uvjerenja i misli ključni su dijelovi mentalnog sklopa koji u suradnji tvore naš identitet, ono sa čime se poistovjećujemo i po čemu se ponašamo. Identitet je ono što smo usvojili, naučili i uvježbali tijekom života i po defaultu prihvatili kao svoje ja. No mi smo se zapravo samo navikli na taj identitet. To je dobro kad su životna uvjerenja korisna i služe nama, a ne mi njima, no nije dobro kad su neproduktivna i umanjuju ili čak potpuno eliminiraju mogućnosti za uspjeh i postizanje odličnih rezultata na svim poljima. Uvjerenja su poput snažnih betonskih stupova dubokih temelja koji stoje ispod svih naših misli, emocija i ponašanja, te nisu ništa drugo nego puno puta ponovljene tvrdnje koje smo upijali od najranijeg djetinjstva, kasnijeg formiranja identiteta i kroz socijalizaciju. To su naslijeđeni stavovi, mišljenja i strahovi primarno od uže, a potom šire okoline – od drugih ljudi. No kako ipak unatoč toj uvjetovanosti možemo mentalni sklop promijeniti i prenamijeniti mu svrhu da radi bolje i kvalitetnije za nas? Promjenom uvjerenja. Nepodržavajuća uvjerenja mijenjaju se afirmacijama – potvrdnim izjavama, ali sada te tvrdnje kao odrasle osobe svjesno biramo usvojiti i sa vrlo jasnom namjerom. Afirmacijama se ionako koristimo cijelo vrijeme, samo je pitanje kakvima: pozitivnima ili negativnima, dobrima ili lošima za nas, onima koje nas pokreću i hrabre za veće stvari u životu, onima koje nas lansiraju u orbitu uspjeha ili koje nas bacaju na koljena i vraćaju ponovno na početak? Važno je znati da su uvjerenja odgojem usađeni automatizirani tuđi obrasci razmišljanja i percepcije svijeta, a na nama je da ih detektiramo i uvidimo rade li za nas ili protiv nas.

Kako znati da vaša uvjerenja rade protiv vas? Vrlo jednostavno. Da je suprotno, do sada biste uspješnije istrajali u postizanju ciljeva, pomaknuli granice, izašli iz poznate zone komfora i stremili dalje novim ciljevima. Da je suprotno, do sada biste postigli što je pred vama za postići.

Promjena se radi na matrici

Do promjene iz koje se postižu veliki uspjesi dolazi se odabiranjem i uvježbavanjem novih uvjerenja. Uvjerenja su ta koja će odrediti stav za uspjeh, redefinirati mogućnosti i povećati snagu za istrajati kroz proces. Nova uvjerenja zauzeti će mjesto starih, negativnih i tuđih uvjerenja koja vam više ne trebaju. Ako su uvjerenja samo puno puta ponovljene tvrdnje okoline koje su se utisnule u um dugim vremenom ponavljanja, onda se drugačijim, svjesno biranim izjavama – afirmacijama u mentalni sklop usađuju nova produktivna uvjerenja. U našu mentalnu matičnu ploču – matricu – unosimo novoizabrana uvjerenja koja će raditi za nas i osigurati nam mentalni sklop izvrsnosti. Kada se pojavi prepreka – a pojaviti će se, mentalni sklop će se drugačije obračunati s tom preprekom nego prije, što znači da odustajanje više nije opcija. Uz upornost rezultat nikada ne izostaje.

Biti prisutan da bi se moglo biti uporan – i obrnuto

Padovi i porazi nisu ugodni, ali su dobri za nas. Ključno je staviti ih u pravilnu perspektivu i iz njih izvući nabolje jer nose vrijedna znanja i iskustva, a na nama je da to kapitaliziramo. Padovi i porazi su teški, bole i ne daju mira – i unatoč tome se ide dalje. Ne staje se – ide se usprkos tome i sa time, ali ide se. Da bi se ovime ovladalo potrebno je u um ugravirati upornost. Samo upornost otvara uvijek i ponovno nove prilike za krenuti i samo se upornošću crpi snaga i znanje iz novog vrela izvrsnosti koje se zove Iskustvo. Svaka upornost napreduje u slijedeći stupanj iskustva. Potrebno je biti prisutan da bi se reaktivirala snaga za biti uporan, i obrnuto – treba biti uporan u prisutnosti. Te dvije vještine su jedna drugoj pokretači. Kad smo prisutni, brbljavi um nas ne može uloviti u žrvanj neproduktivnih misli koje su kradljivci mentalne energije i snage. Svakim, pa i najmanjim, zadržavanjem u greškama stojimo u mjestu i neproduktivnost raste. Ono što može istrgnuti od negativnih emocija jest otpustiti – ostaviti ono što se dogodilo tamo gdje se dogodilo i nastaviti dalje – samo puno brže. Prošli trenutak se ne vuče ponovno u sadašnji jer se tako već jednom proživljeni teret proživljava ponovno, kao da nije dovoljno što se već istrpio. Svaki slijedeći trenutak je novo sada koje poklanja novu priliku. Teret trenutaka koji su prošli potpuno je nepotreban, te ga je nužno ostaviti gdje se dogodio i gdje mu je mjesto – u prošlosti.

Formula u tri koraka: što želim, gdje sam sada i što mi za treba za dalje

Od mnogo razlika između „uspješnih i neuspješnih“ ljudi promotrimo one najbitnije: izazovi i prepreke koje se redovito pojavljuju svima na putu do cilja „neuspješne“ ljude paraliziraju predugo stojeći u mjestu, ne djelujući i gubeći vrijeme zbog nedostatka snage za skupiti hrabrost, donijeti odluku i – nastaviti dalje. To isto „uspješni“ ljudi bez odgađanja i nedoumica odmah rješavaju: sagledaju opcije, pregrizu, donesu odluku – i krenu – sa strahom i strahu usprkos. Kao snagu i hrabrost za napraviti ono što će ih izmaknuti iz poznate zone sigurnosti koriste uvjerenja koja im to omogućavaju, uvjerenja koja im sugeriraju da upornost i snažan i jasan fokus na cilj rješavaju sve izazove. Uvijek se radi o samo dva izbora: ili ćemo se kretati prema cilju, ma što da je potrebno, ili nećemo. Nakon prvog koraka koji je uvijek definiranje postojećeg stanja, onoga što želimo postići i gdje se u odnosu na to nalazimo, drugi je korak odabir novih uvjerenja. Za velik poslovni uspjeh potrebna je velika količina hrabrosti, odlučnosti, samopouzdanja, ustrajnosti i najvažnije, čvrsto i nepokolebljivo vjerovanje u sebe i svoj cilj. Sukladno tim potrebama treba odabrati odgovarajuća uvjerenja. To je formula u tri koraka: što želim, gdje sam sada i što mi za treba za dalje. To je put ka uspjehu gdje je moguće funkcionirati kao zdrav, radostan i neograničen pojedinac. Takve uspjehe nije potrebno elaborirati, nadilaze uobičajene domete i u potpunosti ispunjavaju potrebe koje svi životni segmenti odašilju – jer su poveznice zdrave. Ako nakon svega još uvijek dvoumite vrijedi li otisnuti se na putovanje u središte sebe, odgovor glasi:

Sretan put, vrijedno je putovanja!