Mentorski program Preuzmi moć nad navikama

Procesi navika
Vrijednost i snaga navika
Navike i upornost
Stvaranje novih navika
Navike kao temelj mentalnog sklopa
Repetitivna priroda navika
Programi navika u umu
Kako navike hrane strah
Kako novim navikama riješiti strah

Unutarnji govor – najvažnija navika od svih
Unutarnji kritičar – najgora navika od svih
Navika negativnog razmišljanja kao najveća pošast
Navike kao rješenje svakom izazovu
Inventura navika
Predefinirana priroda uma
Pomagači u promjeni navika
Fokus je Ključ
Moć slobode izbora

Motivacijom krećemo prema cilju. Navikama ga postižemo.

Ljudi funkcioniraju kroz procese navika. Ako stremite uspjehu za koji je, da biste ga ostvarili, potrebno posjedovati navike koje do sada niste razvili, a ključne su za izgradnju mindseta koji će vas dovesti do uspjeha, vrijeme je za ući u proces propitivanja postojećih i stvaranja novih navika. Navike imaju najveću težinu u mentalnom sklopu, time i najveću vrijednost. Koje god odluke, ciljeve i načine razmišljanja postavili, ako ih ne prate odgovarajuće navike, neće doći do željenog ishoda. Odluke i ustrajnost u njihovom provođenju zahtijevaju upornost, a upornost nije jednokratno djelovanje. To je proces koji traje i zahtijeva posvećenost. Upornost se postiže navikama jer održavaju kontinuitet i lakše je ostajati uporan kad imamo podržavajuće navike koje će, kad popusti motivacija, vraćati fokus na ono što želimo postići. Navike su te koje će ih napraviti posao. Motivacija je ono zbog čega krećemo, a navike su ono čime nastavljamo dalje, ono što nas stvarno dovodi do uspjeha. Navike se protežu kroz sve faze procesa dok ne postignemo uspjeh. Zapravo, čak ni tada ne završavaju jer uspjeh treba održavati, zar ne?

Uspjeh se počinje nazirati kad shvatimo da li naše navike imaju moć nad nama ili mi nad njima

Prvo mi oblikujemo navike – a potom one oblikuju nas. Nemoguće ih je izbjeći i nemoguće je bez njih živjeti. Automatizirane su i repetitivne prirode, a sve što se ponavlja, postaje aktivan dio mentalnog sklopa. Ljudski mozak ponavljajućim mislima i radnjama prima naredbe što raditi, kako misliti i kako se ponašati, što može odvesti i u pozitivnom i u negativnom smjeru. Svi imamo navike, samo je pitanje kakve? Produktivne i korisne navike imaju snagu i moć dovesti nas do nevjerojatnih postignuća, jednako kao što će nas neproduktivne i destruktivne navike odvesti u potpuno suprotnom smjeru. Ključ je u tome kako smo formirali svoje navike. Istu količinu energije trošimo i za dobre i za loše navike, potrebno je jednako snage za upogoniti i jedne i druge. No značajna razlika je u tome što će dobre navike generirati višestruko snage, pozitive i benefita od onoga koliko je uloženo u njihovu realizaciju, dok će loše navike iscrpsti do beskorisnosti i destrukcije uloženu snagu, te oslabiti mentalni sklop. Iz te točke je nemoguće postići cilj, no kako doći do točke iz koje će dobre i korisne navike stvoriti uspjeh ako im damo šansu? Dvije su vrste navika. Životne navike nam ispunjavaju dan, tjedan, mjesec, godinu: krećemo se kroz dan vođeni navikama – ovisno koji je dan, aktivne su odgovarajuće navike, hranimo se vođeni navikama, komuniciramo vođeni navikama, radimo vođeni navikama, sudjelujemo u prometu vođeni navikama, provodimo godišnji odmor vođeni navikama, održavamo obiteljske, prijateljske i ljubavne veze vođeni navikama, kupujemo vođeni navikama i još mnogo toga. Navike su temelj mentalnog sklopa iz kojih je proizašlo sve što smo postigli i u čemu leži mogućnost i šansa za sve što želimo postići. Mentalne navike predstavljaju kako razmišljamo, kako gledamo na stvari, vidimo li u svemu više dobro ili loše, kako doživljavamo druge – osuđujemo ili razumijemo i prihvaćamo, da li ustajemo ili odustajemo, nastavljamo li prema cilju ili ga mijenjamo kako put postaje teži, kako percipiramo uspjeh, doživljavamo li posao kao sredstvo za osobni rast i vrhunac kreativnosti i sposobnosti ili kao sredstvo za preživljavanje u životu, da li se znamo pohvaliti, da li znamo druge pohvaliti, kako gledamo na greške i što nam one govore i još mnogo toga. Iza navika usađenih u mentalni sklop stoje uvjerenja jer navike stvaramo onako kako mislimo. Kako mislimo, tako djelujemo, a djelujemo – po navici. Za profesionalno i osobno poboljšanje i uspjeh potrebno je napraviti inventuru navika koje smo prepoznali kao štetne i neproduktivne, koje nas zasigurno neće odvesti do uspjeha, te vidjeti koji nas otpori blokiraju za odlučiti promijeniti ili izbaciti određenu naviku.

Program tvog kompjutera

Radnje koje kontinuirano, svakodnevno i uporno ponavljamo postaju naša stvarnost. Kao i ono što kontinuirano, svakodnevno i uporno govorimo sebi. To su navike. Obrazac navika je identičan i nepogrešivo radi bilo da se radi o prakticiranju dobrih ili loših navika. Po predefiniranoj prirodi uma usvajamo ono što ponavljamo, što nas svakodnevno okružuje, kao i karakteristike naše okoline. Radnje koje često ili stalno radimo, način na koji razmišljamo i informacije koje odabiremo primati oblikuju unutarnje programe po kojima djelujemo. Um radi poput kompjuterskog programa: po unesenim postavkama i instaliranim programima. Kad smo oblikovali program navike, um će raditi isključivo po tome jer program je ono što mu treba za funkcionalnost, sve dok ne promijenimo određeni program razmišljanja – tada radi po novom programu. I tu je naša sloboda izbora. Navike možda nije lako promijeniti i ostajati dosljedan u njima, no istovremeno je nešto najsvrhovitije što možemo napraviti i za sebe i za sve oko sebe. Rješenje svakom izazovu i cilju iz bilo koje domene života je u navikama jer dominiraju velikim dijelom našeg vremena i pažnje. Imamo moć upravljati navikama mijenjajući ih i prilagođavajući svom putu uspjeha, te napraviti od njih iznimno korisne i podržavajuće pomagače na tom putu, što znači da imamo i formulu za uspjeh. Ulaganje pažnje, fokusa i energije u stvaranje i održavanje navika zbog kojih će nam posao i život biti bolji najpametnija je stvar koju možemo napraviti, a koja će generirati još puno više dobrih stvari u životu.

Unutarnji kritičar je lik iz lošeg filma

Unutarnji govor, često samokritičan, nije ništa drugo nego samo dobro utabana navika. To je ono što si ljudi često govore kad požele nešto veliko, neki značajan uspjeh, nešto što do sada nisu napravili i nešto za što će trebati pomaknuti vlastite granice i izaći iz poznate zone komfora. Nakon prvotne želje iz srca proradi glava i onda slijedi nabrajanje svih mogućih prepreka i opravdanja zašto ipak nije pametno pokušati, sve dok se ne uvjere da je najbolje ni ne krenuti. Izgovora je puno jer je um izvrstan u pronalaženju razloga, najčešće izmišljenih i neutemeljenih, zašto nešto ne napraviti, a sve u cilju da nas zaštiti od promjene, nekomfornosti, nelagode i izlaska iz sigurne i poznate zone. To je posao uma, dok je naš posao ne obazirati se i ne pridavati tome značenje, jer će nas uvijek odvratiti od odluke da krenemo.

I strah i vjera zahtijevaju da se vjeruje u nešto što se ne vidi

Prava je istina da smo se samo navikli misliti negativno sagledavajući što može krenuti po krivu, a onda uzimati u obzir sve loše scenarije. I dok mislimo da smo razmišljajući na taj način samo oprezni, savjesni i mudri, fokusirajući se na neuspješne ishode, zapravo se nesvjesno krećemo u potpuno suprotnom smjeru i sve smo dalje od onoga što želimo. Sami sebi smo generirali neuspjeh i onda kažemo da smo znali da će biti tako. Naravno, kad smo odmah u startu sami sebi takvim načinom razmišljanja, a time i djelovanja, zajamčili neuspjeh prije no što smo i počeli. To čini najdestruktivniju naviku od svih jer dobrim navikama koje njegujemo navika neproduktivnog razmišljanja smanjuje učinkovitost. Možemo sve drugo upogoniti da radi za nas, no ukoliko održavamo naviku negativnog razmišljanja gdje pokušavajući nešto postići istovremeno prognoziramo loše scenarije, te držimo fokus kao ptice grabežljivice na svom plijenu na onome što može poći po krivu, tada nijedna dobra navika neće moći doprinijeti svojim benefitima jer se ključno razmišljanje kreće u sasvim drugom smjeru i neuspjeh je zagarantiran. No srećom, i to je navika koja se može zamijeniti onom suprotnom, tako da se razvija i stekne navika produktivnog i konstruktivnog razmišljanja što nije gledanje kroz ružičaste naočale, zabijanje glave u pijesak pri svakom izazovu i prepreci, kao ni zanemarivanje situacija i događaja, već je usmjerenost i fokus na to da može ispasti i dobro. To je proces razvijanja ključne navike da se vjeruje u sebe i da se vjeruje u ono što se želi postići. I tako se do toga i dolazi. Ionako i strah i vjera zahtijevaju da se vjeruje u nešto što se ne vidi, nije li onda izbor na nama kako ćemo gledati na to i što ćemo iz toga izvući?