Mentorski program Mentalni sklop sportaša za poslovnu uspješnost
- Kako i zašto koristiti glavne značajke mentalnog sklopa sportaša za poslovnu uspješnost i izvući najbolje iz sportskog mentaliteta
- Kako u poslovnim izazovima preslikati sportski mindset
- Kako aktivnom upotrebom sportskog mindseta kontinuirano postizati najviše razine upornosti, dosljednosti, te preciznog i jasnog fokusa
- Kako upravljati mislima i emocijama
- Podržavajući unutarnji govor i samopouzdanje
- Kako se motivirati i vjerovati u sebe
- Kako snažan fokus smanjuje pritisak
- Kako ne doživljavati padove kao neuspjeh i ići dalje
- Kako biti prisutan i samosvjestan
- Kako ne odustajati
- Vizualizacija kao mentalna priprema
- Kako ostajati ustrajan u disciplini
- Jačanje mentalne snage
- Kako upravljati strahom
- Kako kad postane teško
Dva potpornja mentalnog sklopa – samomotivacija i samodisciplina
U mindsetu sportaša nema mjesta kompliciranju, zadržavanju u prošlim trenutcima i šlampavom razmišljanju. Mentalna konstrukcija sportaša sazdana je na dva najjača potpornja – samomotivaciji i samodisciplini. Sportaši su kontinuirano i dosljedno ukorijenjeni u sadašnji trenutak kako bi njihov um mogao biti slobodan od nepotrebnog tereta, te potpuno ispražnjen od svih misli što je osnovni preduvjet da budu sto posto koncentrirani na svoju izvedbu – i postizanje rezultata. Opterećujuće misli stvaraju strahove i nesigurnost, te aktiviraju negativne i teške emocije koje prirodno gravitiraju ka silaznoj putanji emocionalnog stanja značajno oslabljujući motivaciju, produktivnost i učinak. Buku misli u glavi i brbljavi um si vrhunski sportaši ne dopuštaju, te eliminiraju negativne misli čim se pojave jer znaju da u suprotnom njihova izvedba neće ostvariti cilj. Upravljaju boostanjem mindseta, a potom akcija, onim mislima koje ih podižu na najvišu razinu samomotivacije i samodiscipline, ključnih i neizostavnih vještina, dovodeći svoju predanost i izdržljivost na najviši stupanj kako bi u ključnom momentu mogli upotrijebiti sve atome mentalne i fizičke snage, gdje prva uvijek pokreće drugu.
Ušutkaj svog unutarnjeg kritičara, a onog vanjskog još više
Prikaz mentalnog sklopa sportaša kroz postotke: ako ukupna mentalna i fizička snaga za pomicanje granica i postizanje rezultata iznosi sto posto, moguća su dva scenarija. Prvi je da fizička snaga sportaša neophodna za uspjeh pada na ispod sto posto sukladno opadanju postotka mentalne snage ukoliko ne zaustave na vrijeme nepodržavajući unutarnji govor eliminacijom destruktivnih misli poput „ne mogu, drugi su bolji, prezahtjevno je, neću uspjeti, ozlijediti ću se, trebao sam više trenirati“. Od stopostotne fizičke snage svakom negativnom i obeshrabrujućom misli oduzima se određeni postotak i što se dulje zadržava na neproduktivnim mislima, postotak snage opada sve više. No drugi scenarij je pobjednički scenarij i odgovor koji tražimo: ako se nepodržavajućim i negativnim unutarnjim govorom postotak mentalne i fizičke snage smanjuje, logično je da obrnuti smjer istog procesa dovodi do upravo suprotnog: iznimno jačanje mentalne i fizičke snage. Kvalitetan, podržavajući i ohrabrujući unutarnji govor povećava snagu daleko iznad početnih sto posto. To je ono kad se igra sa tristo posto i daje od sebe puno više od predviđenog da je moguće – iznadprosječno uspješno i moćno djelovanje na ostvarenju cilja. Ono što je u drugom scenariju potrebno potpuno zanemariti su tuđe procjene. Ljudi stvaraju mišljenja i stavove na vlastitim (ne)sposobnostima preslikavajući ih na druge što rezultira uskraćivanjem podrške u procesu postizanja ciljeva. Tuđi stavovi i mišljenja da se nešto može ili ne može uvijek imaju poveznicu sa onime tko stavove iznosi. Kada netko misli da se nešto ne može, zapravo govori da on to ne bi mogao i mjeri šanse za uspjeh drugih – po sebi, a takve procjene ne mogu biti dalje od istine. Zbog ljudske prirode da se stane na put i srežu krila prvo sebi, a onda drugima, je izrazito bitno ne slušati svakoga, već pažljivo filtrirati tuđa mišljenja – o svom uspjehu. Primjera onih koji nisu slušali druge, već uporno i predano stremili svom cilju ima u svim domenama života i čovjekovog stvaralaštva i danas i kroz povijest. Štoviše, ima ih toliko da se više nikada ne bi smjelo postaviti pitanje da li je nešto što želimo moguće ostvariti.
Kad se samopouzdanje i vjera ruše kao kula od karata, misli o uspjehu moraju biti još jače i nadglasati brbljavi um
Padni, ustani, otresi prašinu i idi dalje – svemu usprkos
Prisutnost i neprejedanje mislima vještine su od presudne važnosti za mentalni sklop sportaša. Ključna radnja koju su morali do savršenstva istrenirati je iznimno brzo i efikasno skretanje misli. Poput skretničara tvrdoglavom upornošću namjerno skreću fokus sa negativnih i neproduktivnih misli u korisne i podržavajuće. Ta ih radnja, moćnija od svake sportske vještine, brzo vraća u centar i usidrava u sadašnji trenutak. Padovi su sastavni dio svakog procesa u životu i uvijek će ih biti, no ključno je uvijek nastaviti dalje. Preširoka analiza i bavljenje zašto i kako se nešto dogodilo, uvijek praćeno osjećajem krivnje, dovodi do još goreg emocionalnog stanja i snaga aktivno opada. Pametno je osvrnuti se na naučenu lekciju i procesuirati što se može drugačije – no u već slijedećem momentu kreće se dalje. Samo je jedna stvar gora od same greške: zadržavanje u grešci. Sportaši se ne zadržavaju na mislima poput „kako se ovo moglo dogoditi, što je do toga dovelo, tko je kriv, ne bi se dogodilo da sam…“ znajući dobro da im to oduzima dragocjenu snagu i energiju. I njima se, kao i svima, pojavljuju negativne i obeshrabrujuće misli, ali glavna je razlika da se oni na njima ne zadržavaju. Napravi se introspektiva da bi se integriralo iskustvo, dok sve ostalo blokira proces i stvara prepreke koje nisu generatori energije, već njeni potrošači.
Svjesno disanje čisti um od misli – priprema za vizualizaciju
Svjesno disanje prazni i potpuno umiruje um jer fokusom i koncentracijom na disanje nije moguće misliti o drugim stvarima. Ta je tehnika izrazito učinkovita iz razloga što vrlo brzo omogućava mirnu i objektivnu procjenu situacije, te daje uvid u širu sliku bez nepotrebne drame i uzrujavanja. Potpuno je prirodno za misli da dolaze i potpuno prirodno da odlaze. Problem nastaje kada ih se teško ili uopće ne pušta da odu – što je prvi i osnovni temelj mentalne higijene i mentalnog zdravlja. Mentalna higijena obnaša ključnu funkciju u životu i traži brzo propuštanje misli, što je osnova snažnog mindseta koji se redovno mora prazniti kako bi se punio novim. Kad misli dođu, a neminovno će doći, kroz disanje ih svjesno, znači namjerno – puštamo da odu – ma kakvu god emociju izazvale. Misli kao takve su vrlo snažni generatori emocija, a obzirom da je iznimno važno kako se osjećamo – jer onda tako i djelujemo, ako želimo maksimalno produktivno i uspješno iskoristiti mentalne sposobnosti za uspjeh koji želimo, moramo naučiti prvo propuštati, a potom usmjeravati misli u smjeru koji želimo. To je formula za njihovo produktivno korištenje. Kontrolom svojih misaonih procesa dobivamo neprocjenjivu snagu – a tada možemo sve što želimo. Misli će nam uvijek ukrasti fokus, ali jasnom i ciljanom namjerom vraćamo ga točno tamo gdje mi želimo – našom odlukom, a ne tamo gdje nas misli odvedu – odlukom brbljavog uma. Misli stvaraju emocije i ako su neproduktivne, opterećujuće i negativne, takve su i emocije, što vodi u stanje iz kojeg nije moguće stvoriti mentalnu snagu ključnu za postići uspjeh jer nas negativne emocije spuštaju na emocionalnoj ljestvici. No zato nas pozitivne emocije podižu visoko na emocionalnoj ljestvici i tada je samo nebo granica!
Svjesnim disanjem do vizualizacije. Vizualizacijom do uspjeha.
Vizualizacijom željenog ishoda se čak više od osamdeset posto uspjeha stvara prije samog izlaska na teren. Svjesno disanje pozicionira i sidri u sadašnji trenutak u kojem nema strahova i negativnih emocija. Zašto je to toliko bitno? Ostati miran i prisutan u sadašnjem trenutku najbolja je priprema za onaj slijedeći u kojem moramo dati sve od sebe. Opterećenost strahovima smanjuje ukupnu snagu i više ne možemo dati sve od sebe jer smo taj dio koji nedostaje dali upravo strahovima. Snažne struje misli zadržavaju nas u prošlom trenutku gdje nije moguće vizualizirati željeni ishod jer smo um zaposlili drugim mislima, a u ovoj igri nema mjesta za sve. To je kao da igrate sa pola snage, a morate osvojiti prvo mjesto igrajući protiv onih čija je izvedba na tristo posto – izgubili ste prije nego ste počeli. Zato vizualizacija i mentalna priprema iznimno moćno pripremaju za uspjeh gdje ste najveći dio odradili prije nego što ste izašli na teren.
Vizualizacijom do visoke emocionalne frekvencije
Vizualizacija ima neizmjeran utjecaj na učinkovitost i omogućuje čvrsto i odlučno kretanje ka postavljenom cilju bez distrakcija. Mentalne slike koje vizualizirate postaju realnije i bliže, pretpostavljaju osjećaj uspjeha, određuju emocionalnu frekvenciju i počinju se prelijevati u stvarnost. Tada počinjete postizati rezultate. Uspjeh stvara emocija koja je glavni pokretač. Produktivna vizualizacija podiže na visoku emocionalnu frekvenciju iz koje se postiže rezultat. Isti proces djeluje i obrnuto kada se zamišlja loš scenarij. Promislite onda kojim se onda smjerom (ne)isplati ići, izbor je uvijek naš. Mentalne slike um vidi jednako kao da su stvarne, ne zna da li „gledate“ u nešto što se stvarno događa ili u nešto što zamišljate. Kao potvrda, ne vizualizirate li ionako cijelo vrijeme? Zar vam se mentalne slike ionako ne vrte po cijele dane u glavi, samo sa ne tako dobrim scenarijima? Razmišljate stalno ovako i onako, zašto onda ne biste razmišljali produktivno, za svoju i dobrobit svih oko vas.
Motivacija i vjera u sebe čine puni krug
Motivacija i vjera u sebe, iako ključne komponente mentalnog sklopa izvrsnosti, nemaju uvijek uzlaznu putanju. Pad motivacije i vjere u sebe potpuno je normalan i očekivan. Tada do izražaja dolazi kvaliteta mentalnog sklopa, ono koliko smo zapravo jaki i koliko se brzo vraćamo na visoku frekvenciju nakon pada. Sa vjerom u sebe motivacija ne može izostati jer kad se vjeruje, pronalazi se način, snaga i upornost za istrajati. Kad vjera u sebe oslabi, osobno zašto je i dalje tu i služi opet kao jaka motivacija za povratiti vjeru. Kada znamo svoje osobno zašto, onda kad i posustanemo, imamo ono što nas motivira i vraća volju i snagu za još jedan krug koji ide iz zašto u mogu i iz mogu u zašto. Hrabrost nije ne osjećati strah, kao što nije ni čekanje da prođe vrijeme da bi strah nestao, odgađanjem da se krene ponovno strah postaje još veći. Hrabrost je svemu usprkos i podnoseći nelagodu i težinu strahova, ne predati se i nastaviti dalje.
Kad više ne možeš, tad najviše moraš
Očekivati da će biti lagano kontraproduktivan je stav. Neće biti lagano jer život nije zamišljen kao laka kategorija. Sve je proces učenja i prelaženja sa jedne stepenice na drugu za koji tijekom života savladavamo za to potrebne vještine, dok učenje sa sobom donosi i uspone i padove, isprepleteno je osjećajima i lakoće i težine istovremeno i baš to daje mogućnost za napraviti dobro životno iskustvo. Ako životni proces učenja ima istovremeno dvije karakteristike, dobro i teško, onda nam daje i dva izbora: što ćemo od toga poticati i na što ćemo se koncentrirati. Možemo izvući ono dobro propuštajući negativno, a fokus stavljajući na pozitivno. Kanalizirati i procesuirati negativne emocije, a poticati i koncentrirati se na pozitivne. Prevladava i povećava se ono na što smo fokusirani, što znači da itekako imamo izbor kako će nam život izgledati – izborom na što se fokusiramo i koje misli i osjećaje njegujemo – pazi kojeg vuka hraniš. Vuka su uvijek dva, dobar i loš, ali samo jedan pobjeđuje nadjačavanjem drugog, a koji će to biti, određujemo isključivo mi i nitko drugi, stoga imamo mogućnost postići uspjeh i zadovoljstvo alatima za produktivnu navigaciju životnim procesima kako bi od iskustava dobili onaj dobar osjećaj. Taj dobar osjećaj je sve čemu ljudi teže. Nije lagano, ali možemo napraviti da bude dobro.
Teško ne znači nemoguće
Životnim vještinama moguće je ovladati uvijek i treba ih konstantno nadograđivati i jačati. Često nam znanja potrebna za kvalitetan, uspješan i autentičan život ili nisu prenesena ili su prenesena na potpuno krivi način i sa krivom porukom. Porukom koja poručuje da je nemoguće uspjeti i da je najsigurnije igrati na malo, da se do uspjeha jako teško dolazi, nije dobro isticati se i, ono najgore, usuditi se ostvariti veće uspjehe od svoje okoline – koja, by the way, određuje našu vrijednost „svojim mišljenjem“. Porukom koja zaključuje kako se nešto ne može, a ako je teško, treba se izbjeći pod svaku cijenu. Sve to ne može biti dalje od istine – i dalje od uspjeha. Samo zato što je teško ne znači da je nemoguće.
Odabir naše reakcije je naša super moć
Naša reakcija na sve što se događa je na nama, to je naša super moć jer nam daje izbor. Reakcija na događaje i situacije je onakva kakvom ju mi napravimo. Imamo moć kontrolirati misli, time i emocije, i tako odabirati kako ćemo reagirati na vanjske podražaje. Izbor reakcije omogućuje potpunu emocionalnu slobodu: biram što mislim i tako biram kako se osjećam. Pretjerano emotivne i drama-reakcije kradu našu sveukupnu snagu i oslabljuju je smanjujući njen opseg djelovanja. Zato je sportski mindset postavljen tako da se prvo istrenira u glavi prijeći prepreke do zacrtanog cilja, a tek onda fizički.
Mentalna snaga nije talent, ona se trenira i vježba
Mentalna snaga nije dar ili talent pa ju je netko dobio u životu, a netko nije. Ona se uči i trenira do viših razina do kojih se dolazi kontinuiranim i upornim radom i ukoliko postoji želja, volja i spremnost za pogledati u sebe, može je imati svatko. Sportski mindset mentalnu snagu pretpostavlja fizičkoj spremnosti jer ponekad nije moguće djelovati samo po naputcima misli pozitivno, sve je dobro, uspjet ćeš i slično. Ponekad ni najjača fizička snaga u kombinaciji sa takvim mislima neće biti dovoljna iz jednostavnog razloga što smo ljudi, nismo roboti i da, nećemo baš uvijek moći misliti pozitivno, neće baš uvijek sve biti dobro, nećemo baš svaki put uspjeti, griješiti ćemo i nećemo uvijek biti bolji od drugih. Ali niti ne moramo! Poanta je u putu do cilja – gdje god se on nalazio. Ono tko postajemo dok postižemo cilj je ono što se računa. Ako kroz proces dajemo sve od sebe i dosljedno gradimo svoju mentalnu snagu kao najjači potporanj onoga što smo postali, tada uspjeh dolazi kao logičan i prirodan slijed.
Talent je polazišna točka A. Mentalnim i fizičkim treningom dolazi se do točke B. Nikada nikoga samo talent nije doveo do točke B.
Jačanje mindseta moćnim alatima i tehnikama kao što su vizualizacija, prisutnost, afirmacije, vježbanje fokusa, mentalne slike, uvježbavanje samodiscipline, prihvaćanje padova i grešaka, praćeno vjerom u sebe i snažnom motivacijom sportaše puno uspješnije i puno brže dovodi do rezultata. Oni svjesno i namjerno koriste snažnu moć fokusa postižući visoku koncentraciju bivanjem isključivo u sadašnjem trenutku bez ikakvih misli znajući da će tako uvišestručiti fizičku snagu koristeći princip katapulta koji nezaustavljivo juri iz točke A u točku B. Ako su popustili i dali pažnju mislima koje su ih izvele iz sadašnjeg trenutka i uvele u strah i pritisak, njihova izvedba automatski slabi, što se najbolje očituje kad na treningu postižu vrhunske rezultate i mogu sve izvesti, no na terenu ne mogu dosegnuti taj isti rezultat zbog mentalnog pritiska. Trening je sigurna zona gdje nema bodova, nema moram pobijediti, nema gledatelja, nema sudaca, nema pravih protivnika, nema tuđih mišljenja, to je „samo trening“. No kada se taj osjećaj na treningu aplicira na stvarnom terenu, postižu se i mahom bolji rezultati, toliko je mentalni sklop utjecajan. Potvrda tome je činjenica da oni sto posto mogu postići te rezultate neovisno o tome gdje su ih napravili, na treningu ili na stvarnom terenu, ali napravili su ih. Fokusiranjem na pametan rad i mentalni trening uči se i uvježbava upravo smanjenje pritiska. Nikada ga nećemo moći eliminirati u potpunosti, no kvalitetnom pripremom i kontinuiranim osnaživanjem mentalnog sklopa izvrsnosti moći ćemo ga u jako velikoj mjeri reducirati.
Nema predaje!