Empowerment trening Emocionalnom komunikacijom do poslovnih rezultata

Emocionalna komunikacija u poslovnom okruženju
Polazišna točka u emocionalnoj komunikaciji
Cilj emocionalne komunikacije
Jezik ljubavi u poslovnoj komunikaciji
Lakoća u komunikaciji
Odnos davanja i primanja u komunikaciji
Emocionalna zona komfora ili emocionalna zatvorenost
Komuniciranje emocionalnim kanalima
Snaga i učinak emocionalnog jezika
Važnost i moć jednog oprosti

Kanaliziranje emocionalne energije
Snaga neizgovorenog
Emocionalna komunikacija ne traži krivca
Podizanje komunikacijskih zidova
Emocionalna gps navigacija
Komunikacija Ja-porukom
Komunikacija porukom Vidim te. Čujem te. Uvažavam te.
Ekstroverti i introverti – dvije strane istog novčića
Pozitivni i negativni emocionalni ulog u komunikaciji
Hejtanje – projekcija osobnih emocionalnih povreda i posljedica neznanja kako se s njima nositi

Napredni stupanj komunikacije: Emocionalna komunikacija

Što je emocionalna komunikacija u poslovnom okruženju? Kako bi izgledalo kad bi na poslu otvorenije i lakše iskazivali kako se osjećamo, bez utega i knedle u grlu mogli reći da imamo loš dan, kad bi iskrenije i lakše iznosili svoje mišljenje bez straha od osude i odbacivanja, i sve to unutar sigurnog i podržavajućeg okruženja? Kada bismo u toj lakoći bili i radili svaki dan. To nije posao bez izazova jer takvo što ne postoji, to je posao sa izazovima koji se rješavaju smireno i staloženo, bez drame, panike i stresa od kojeg previše ljudi pati. Potrebno je razlučiti dvije bitne stvari kod emocionalne komunikacije i istih se pridržavati: 1. gruba komunikacija i vrijeđanje pod krinkom iskrenosti „nisam bezobrazan/na nego samo kažem sve što mislim“ nije biti iskren, nego je (neuspješno) nošenje s vlastitim negativnim emocijama i ljutnjom; 2. emocionalna komunikacija ne preslikava se iz privatne sfere života u poslovnu. Poslovna komunikacija ima drugu dimenziju i emocionalni naboj drugačije prirode od komunikacije u privatnom životu, no potrebno je imati zajedničke točke u kojima se nazire osobnost, autentičnost i povjerenje.

Emocionalna komunikacija igra na velik emocionalni ulog

Kako komunicirati u poslovnom okruženju na emocionalno otvoren način, a pritom ne zadirati u privatni prostor sugovornika i ne nametati svoj? Emocionalna komunikacija temelji se na recipročnom davanju i primanju: svaki će zaposlenik komunicirati sa emocionalne razine svojstvene njegovoj osobnosti, sukladno stupnju otvorenosti i vlastite dostupnosti emocionalnog izražaja, i to je potrebno poštovati i uvažavati. Kao i za sve, i za to postoji mogućnost pozitivne promjene, u ovom slučaju mogućnost većeg otvaranja ka emocionalnoj interakciji. Pravilnim pristupom, prilagođenim načinima i osobnim i autentičnim primjerima polako ali sigurno otvaraju se novi komunikacijski kanali usvajanjem emocionalnog jezika i ljudi počinju komunicirati drugačijom emocionalnom putanjom u sigurnom i podržavajućem okruženju vođeni novom dozom sigurnosti zbog koje sada znaju da je u redu i da je dozvoljeno komunicirati pokazujući emocije – do one granice do koje to mogu i žele. Događa se izlazak iz zatvorene emocionalne zone komfora – koji je sve samo ne komfor, gdje se nije moralo puno dati, ali se gotovo ništa nije moglo ni dobiti. Glavna je svrha emocionalne komunikacije kontinuirano povećavati kvalitetu produktivne suradnje i kreativnosti, time i uspješnosti rezultata komunicirajući emocionalnim kanalima. Pružanjem međusobne podrške u tom dvosmjernom procesu generiraju se višestruki benefiti emocionalnog komuniciranja: izražavanje u zajedničkoj kreativnoj produktivnosti kroz najviši oblik ljudske komunikacije – upotpunjavanjem mentalne sa emocionalnom dimenzijom što pridonosi izrazitoj autentičnosti, produktivnosti i uspjehu neusporedivo više od bilo koje druge metode, alata ili tehnike. Emocionalno komuniciranje najmoćniji je alat za briljirati u uspjehu jer snažno pokreće čovjekov prirodno zadani mehanizam koji akumulira ogromnu snagu i svrhu u stvaranju.

Emotion = energy in motion

Poslovna emocionalna komunikacija itekako je u upotrebi i oni koji ju prakticiraju sa lakoćom iznose svoje mišljenje i pokazuju kako se osjećaju, i najbitnije, sukladno tome se ponašaju ne omalovažavajući pritom nikoga. Pronašli su zlatnu sredinu koja se nalazi u balansu između poslovnog svijeta i njihovog emocionalnog sklopa, te naučili kako održavati taj balans. Emocionalno komuniciranje nije komunikacija nabijena emocijama do te mjere da je neprikladna i djeluje kao ispad, poslovno okruženje nipošto nije mjesto za rješavanje vlastitih negativnih emocija. Emocionalna komunikacija traži izražavanje emocija do određene mjere da bi postigla željeni efekt i dala rezultat, no nužno ih je prvo kanalizirati i stabilizirati, te ih tek tada pravilno i pravovremeno izraziti. Kada naučimo biti svjesni svojih emocija i njihovih naizmjeničnih ciklusa, prepoznati ih i imenovati – odvojeno od poistovjećivanja sa vlastitim identitetom i shvatiti njihovu svrhu, prokanalizirali smo ih, promijenili im energiju i znamo se s njima nositi i njima se voditi. Svaka emocija nosi svoju energiju, ona je energija u kretanju, a mi smo ti koji upravljamo svojom energijom – energy in motion.

Lakoća u komunikaciji – setup za uspjeh

U svakoj se poslovnoj komunikaciji odmjereno, prilagođeno i obzirno može reći sve, no ključno je: način, način i način. Slijedeći smjernice emocionalne komunikacije polazimo od sebe komunicirajući Ja porukom, podržavajućim i ohrabrujućim izborom vokabulara, bez napada i osude u emocijama koje stoje iza svake riječi – i one neizgovorene. Komunikacija koja optužuje, proziva, kritizira i ne dozvoljava greške stvara pretežak teret pod kojim nije moguće konstruktivno i produktivno raditi i kreativno stvarati. S druge strane, lakoća se proteže kroz komunikaciju koja ne osuđuje, koja prihvaća i razumije, ne optužuje i ne traži krivca, ne prebacuje odgovornost nego pomiruje i povezuje. Nitko se ne osjeća ostavljenim da sam rješava problem, čak i kad ga je sam stvorio – jer će znati to vratiti; nitko se ne osjeća odbačen i nepoželjan, čak i kad je svojim postupcima stvorio jaz – jer će znati to vratiti; nitko se ne osjeća nebitan i manje vrijedan, čak i kad je svojom odlukom dao premalo – jer će znati to vratiti. Emocionalna komunikacija stvara promjene tako da se ljudi osjećaju nagrađenima i zahvalnima za još jednu priliku koju ovoga puta neće propustiti. Osjetiti će se pozvanima dati više i dati bolje, i na taj će se poziv odazvati.

Nepogrešiv emocionalni gps diktira komunikaciju

Primjena emocionalne komunikacije ima moć potpuno transformirati timske navike koje su ključan element za uspješnu suradnju. Promjenom komuniciranja mijenjaju se navike u raspodjeli radnih zadataka, zajedničkoj suradnji, preuzimanju odgovornosti, upućivanju konstruktivne kritike u pravom smislu te riječi, u tome kako izreći pohvalu, kako motivirati, pomiriti razlike, konstruktivno voditi razgovor, te kako postići dogovor. Emocija u komunikaciji daje jasnu poruku: vidim te, čujem te i uvažavam te, dalje ćemo zajedno. Otvara put do zajedničkih snaga tima, usmjerava prema zajedničkom cilju i održava timsko zajedništvo. Emocije su ljudska suština i srž, stoje iza svake izgovorene i neizgovorene riječi, iz pozadine upravljaju kako komuniciramo i zato je od presudne važnosti znati njima navigirati. Iz istog razloga je i neverbalna komunikacija projektor nas samih: emocije se iščitavaju iz govora tijela. U ABE matrica treninzima i programima, uz samopouzdanje i upornost, emocionalna komunikacija najvažnija je edukacija koju ćete ikada trebati za ostvariti poslovni uspjeh, kao i uspjeh u svim drugim životnim područjima.

Kako da razgovor o teškim temama bude lagan? Ja-porukom.

Razgovori o teškim temama nabijeni negativnim emocijama i ispunjeni zamjeranjem i osudom svjesnom emocionalnom komunikacijom postaju lakši. Komunicirajući Ja porukom polazimo od sebe, ne optužujemo, ne napadamo, ne iznosimo mane sugovornika, izražavamo kako se mi osjećamo smanjujući napetost i visoke tenzije ne dovodeći tako drugu stranu u poziciju da se brani i podiže zidove oko sebe. Na taj način druga strana može iskreno i otvoreno, bez zadrške i osjećajući se sigurno izreći što osjeća bez da uzvraća napadom. Otvorili smo vrata konstruktivnom rješenju za koje je neophodno osigurati da obje strane imaju mogućnost reći što misle, izraziti kako se osjećaju i biti saslušane. Kad se ljudi osjećaju napadnutima obrana slijedi kao prirodna reakcija, no u napadu i obrani nema ničeg konstruktivnog, štoviše, to je najdestruktivniji obrazac ponašanja: napad rezultira obranom koja je novi napad i tako u krug. Nemoguće je iznaći konstruktivno rješenje unutar tog začaranog kruga pogotovo jer se ljudi naviknu na neproduktivnu i lošu komunikaciju do te mjere da im postaje automatska, prihvatljiva i normalna. A ona je sve samo ne to. Komunicirajući Ja porukom izražavamo kako se mi osjećamo, te iznosimo svoje viđenje stvari, nijednom se riječju ne dotičemo sugovornika, njegovih karakteristika, postupaka i toga kako ga vidimo i doživljavamo. Ne sudimo i ne procjenjujemo sugovornika nego to ostavljamo njemu za zadatak, a on se takvim načinom i pristupom osjeća pozvanim da i on svoje viđenje iskomunicira Ja porukom. Nitko ne govori o onom drugom, nitko nije „na tapeti“, ne osjeća se prozvanim, nije kritiziran i stoga ne postoji potreba za snažnim negativno nabijenim emocionalnim otporom u komunikaciji, nema tereta teških emocija ljutnje, osude i zamjeranja. Win-win situacija gdje svi dobivaju mogućnost iskreno, mirno i koliko god je moguće objektivno iznijeti svoju stranu – i tu je ključ: kada nema negativnog emocionalnog uloga, nema ni toksičnih emocija koje su otrov za međuljudske odnose.

U emocionalnoj komunikaciji mi smo polazišna točka

Optuživanje i dokazivanje nisu konstruktivni elementi ničega jer im je priroda da odvajaju, ne da spajaju i ako se razgovorom želi nešto postići, te je elemente potrebno potpuno izbaciti iz komunikacije. Pozitivnom emocionalnom komunikacijom stvara se pozitivna energija koja prihvaća, razumije i surađuje, ne upire prstom i ne traži krivca, već poziva na dogovor i zajedničko rješenje. U emocionalnoj komunikaciji krećete od sebe – i svojih emocija kakve god one bile u danom trenutku. Stvorite sebi, makar imaginarno ukoliko nije moguće u stvarnoj radnoj okolini, sigurno okruženje gdje će vam ta sigurnost omogućiti da se emocionalno jasno i zdravo izražavate. Kad otvorite ta vrata i date si šansu, uvidjeti ćete i osjetiti svu lakoću u komuniciranju jer emocionalna komunikacija govori jezikom ljubavi, to je jezik empatije, suosjećanja, razumijevanja, opraštanja i prihvaćanja koji otvara do tada nezamislive mogućnosti i opcije za suradnju i uspjeh unošenjem lakoće u međuljudske odnose. Potrebno je definirati dvije stvari za motivirati se na emocionalnu komunikaciju: 1. koliko stvarno želimo riješiti problem; 2. možemo li spustiti vlastiti ego na zemlju i prihvatiti činjenicu da za sve treba dvije strane i da smo i mi dio problema. Kad na pomirljiv i nježan način pristupimo prvo sebi, moći ćemo i drugima. Emocionalna komunikacija od nas traži prvo rad sa sobom, tek onda sa drugima. Mi smo polazišna točka.

Oprosti i sva njegova moć VS Strah od pogreške

Izraz oprosti ima možda najviše krivo poimanje od bilo čega. Često se smatra slabošću ili popuštanjem. Ljudi se po defaultu prilično nevoljko ispričavaju. Teško se preuzima odgovornost za „greške“ i samim time je i teže ispričati se zbog pritiska savršenstva pod čijim teretom svakodnevno živimo – svjesno ili nesvjesno. Kao da ako pogriješimo ili napravimo jednu krivu procjenu, sve drugo što smo dobro napravili više ne postoji. Biti uspješan nije one time job, to je proces gdje se pada i ustaje, griješi i uči, i to itekako zna potrajati. Potrebno je u mindset integrirati stav o pogreškama kao nečemu uobičajenom i dapače korisnom. Ako se iz grešaka i neuspjeha uči i obogaćuje najkvalitetnijom esencijom znanja i iskustva koja će oplemeniti sve što tek dolazi, nije li to i više nego korisno? Pogreške treba doživljavati kao lekcije i vrednovati kao dragocjeno iskustvo za dalje. Nitko nije došao na ovaj svijet i odigrao besprijekorno iz prve, došao je učiti i rasti. Kad ljudi otpuste pritisak da moraju uvijek biti top, nikada pogriješiti, uvijek na sve imati spreman – i dakako točan odgovor, postaju nevjerojatno opušteniji, sretniji i zadovoljniji, rade sa puno više lakoće i puno manje stresa što generira puno veću produktivnost i uspjeh. Vrijeme na poslu je provedeno kvalitetno jer su se reducirale negativne emocije i strahovi koji paraliziraju svaku produktivnost i kreativnost. I tako „pogriješiti“ ispunjava svoju svrhu i smisao time što nije greška nego lekcija. Kad smo apsolvirali da pogriješiti ne znači španjolsku inkviziciju, e sad se možemo s lakoćom i ispričati. Nije bio problem uputiti ispriku, problem je bio (krivi) stav da ako se ispričamo, priznajemo da smo pogriješili, a zbog (krivog) uvjerenja da smo kad pogriješimo „loši i manje vrijedni“, kreće osuda i zamjeranje sebi. Ultimativni cilj emocionalne komunikacije, ujedno i značajno životno olakšanje, jest doći do točke gdje je ne samo lagano ispričati se, nego se osjeća potreba i stvarna želja za iskrenom isprikom. Narasli smo u osobu koja zna da kad se ispriča, da zbog toga nije manji čovjek – uvijek samo veći. Moći izreći oprosti posjeduje enormnu snagu i iznimnu moć neutralizirati negativne emocije i transformirati svaki ishod.

Razgovor VS hejtanje

Razgovor je sastavni dio svakog odnosa, posla, rješavanja problema, pronalaženja novih načina. Razgovor je put, rješenje, okrjepa, olakšanje i razumijevanje. Da bi se riješio problem, razgovor mora biti konstruktivan, te pomirljivog i empatičnog karaktera koji poziva na suradnju. Od komunikacije ispunjene gorčinom i zamjeranjem ne da nema rješenja, nego stvari postaju još gore. Hejtanje je također vrsta komunikacije – izrazito destruktivne i s teškim posljedicama za sve uključene i neuključene strane. Neuključene strane čine osobe iz okoline onoga koga se hejta jer se negativnost širi u koncentričnim krugovima prenoseći energiju dalje. I zato emocionalna komunikacija. Jer je toliko bitno stati tome na kraj. Hejtanje uzrokuje da se osoba osjeća odbačeno, neprihvaćeno, izopćeno i bezvrijedno, te će – obzirom da je ipak samo čovjek, isprojicirati to dalje u svoju okolinu oblikujući stav o sebi, razmišljanje i doživljaj drugih ljudi kroz nametnute negativne i teške emocije. Hejtanje je izravna posljedica neznanja i nemogućnosti koegzistiranja sa drugačijim, te snažno izražen nusprodukt vlastite nesigurnosti i lošeg odnosa sa samim sobom. Sva ironija leži u tome što je i to u određenom smislu komunikacija Ja porukom, no kakvom porukom? Porukom iz koje izviru negativne emocije, nedostatak ljubavi i pažnje, povrede, praznina i tuga onoga koji hejta. Sve što ljudi govore – govore o sebi. Hejtajući vidaju svoje rane i pokušavaju kompenzirati svoje nezadovoljstvo projicirajući ga na – drugačije od sebe.

Komunicirajte svim tehnikama koje ste ikad naučili – ovaj put s emocijama

U želji da unaprijedimo komunikaciju i poboljšamo odnose u poslovnoj i privatnoj sferi ulažemo trud i napor u razne tehnike i metode, no promjena se odvija sporo i mukotrpno ili se niti ne događa. Što kad bi postojao lakši i prirodniji način zbog kojeg bi osjećali da komunicirate s lakoćom, da se komunikacija odvija opušteno i nema plivanja protiv struje? To je komunicirati pomoću svih tehnika i metoda koje ste do sada naučili, ali ovaj put – uključiti emocije. Odbijanjem pokazivanja i izražavanja kako se osjećamo jedino što ćemo dobiti, osim još poraza u odnosima i zatvorenih vrata, je više životnog vremena provedenog u lošijim odnosima nego što to moraju biti. Zašto bi se problemi morali rješavati uvijek težim putem mučnim razgovorima, kad se može drugačijim – i prirodnijim putem doći do rješenja. Mi smo samo naučili, a onda tijekom života i navikli da se problemi moraju rješavati teškim razgovorima. Pa naravno da ih onda svi žele izbjeći! Ne mora sve biti muka i ne mora sve biti španjolska inkvizicija. Zdrav uvažavajući dijalog, dvosmjerna komunikacija, komunikacija Ja porukom, uključiva i empatična komunikacija su sve inačice jedine prirodne komunikacije – emocionalne komunikacije gdje uključujete emocije u razgovor – i pritom znate odrediti granicu. Takva komunikacija liječi sve, te nam je najprirodnija jer su emocije dio nas, najveći i neodvojivi dio nas, i komunicirajući bez najvećeg dijela nas samih, kakva komunikacija uopće može biti osim neproduktivna, prazna – i neprirodna. No znamo da se naučena uvjerenja mogu mijenjati učenjem novih. U našoj matrici preko starih načina komuniciranja i ponašanja možemo ispisati nove stranice sa novim pravilima, ovog puta našim pravilima gdje je naša komunikacija ono što mi želimo da bude. Komuniciranje izražavanjem emocija donosi osjećaj lakoće kojom se postiže toliko potreban mir, stabilnost i sigurnost u komunikaciji i odnosima, lakoće koja ima moć od velikih valova napraviti bonacu, a od oluje mirno more.